слꙑшатель
Old Church Slavonic
Etymology
слꙑша(ти) (slyša(ti), “to hear”) + -тель (-telĭ)
Noun
слꙑшател҄ь • (slyšatelʹĭ) m
Declension
| singular | dual | plural | |
|---|---|---|---|
| nominative | слꙑшатель slyšatelĭ |
слꙑшателꙗ slyšatelja |
слꙑшатели slyšateli |
| genitive | слꙑшателꙗ slyšatelja |
слꙑшателю slyšatelju |
слꙑшатель slyšatelĭ |
| dative | слꙑшателю, слꙑшателеви slyšatelju, slyšatelevi |
слꙑшателема slyšatelema |
слꙑшателемъ slyšatelemŭ |
| accusative | слꙑшатель, слꙑшателꙗ slyšatelĭ, slyšatelja |
слꙑшателꙗ slyšatelja |
слꙑшателѧ slyšatelę |
| instrumental | слꙑшателемь slyšatelemĭ |
слꙑшателема slyšatelema |
слꙑшатели slyšateli |
| locative | слꙑшатели slyšateli |
слꙑшателю slyšatelju |
слꙑшателихъ slyšatelixŭ |
| vocative | слꙑшателю slyšatelju |
слꙑшателꙗ slyšatelja |
слꙑшатели slyšateli |
References
- Старославянский словарь (по рукописям X-XI веков), Русский язык, Москва 1994